subota, 27. lipnja 2015.

Meowin dnevnik dežurnog gunđala vol. 3: "Umijeće razumijevanja drugih ljudi i njihovih životnih izbora"

Dragi Grampići, nakon dugo vremena, novo gunđanje je tu.

Prva dva možete potražiti tu i tu.

Zadnjih dana, tjedana i mjeseci se u meni rodila frustracija. Baš sam maloprije o tome pričala s mužem, pa sam odlučila napisati koju riječ tu na blogu.

Toliko se govori o toleranciji, razumijevanju, kompromisu i sličnim stvarima, no primjećujem da to puno više postoji u teoriji nego u praksi. Ne, ovo nije jedan od onih postova "ja sam super, svi drugi su u banani", ovo se odnosi i na mene. To je ujedno i disclaimer za ljude koji su mi bitni u životu i želim da takvi i ostanu (hej, možda smo sad u različitim fazama života, ali i dalje vas jednako volim).


Jedan od najčešćih kamena spoticanja (da ne ulazim u druge sfere jer mi trenutno nisu na pameti i ne pogađaju me osobno u tolikoj mjeri) je pitanje ljubavi, veze, braka, imanja djece i sličnih bitnih događaja u životu.

Solo si, pa te ljudi u vezama sažalno gledaju jer je život valjda siv i jadan i besmislen ako si solo. Onda nađeš dečka, pa te sažalno gledaju jer "on je ispod tvog ranga" (što god to značilo). Pa se zaručiš. Kad će svadba? - krenu pitanja. Onda prekineš vezu. Joj, pa imaš toliko i toliko godina, kako ćeš sad sve ispočetka? Nećeš stići ni imati djecu. - krenu misli i komentari, iako nemaju pojma što se događalo među vama i na koji te je točno fizički i psihički način bivši povrijedio.


Prođe neko vrijeme i opet nađeš nekoga. Pa nije ti ni ovaj baš par. Ti imaš to i to, a on ne. Još je i razveden i ima dijete. Zašto si se uvalila u tu situaciju? - krenu komentari. Iako si ti osoba koja živi u toj situaciji, iako si i ti bila dijete razvedenih roditelja koje je očuh prihvatio kao vlastito i ponašao se prema tebi bolje od biološkog oca. Kad će vjenčanje? Tako brzo? Jesi li trudna? Tako malo vjenčanje? Ajoooj, baš bed, zašto ne napraviš veće, pa "pokrit" ćete se?  - slijede komentari.


Nakon vjenčanja, idu daljnji komentari: Tako lijepa svadba! A kad će beba? Kako to misliš - nisi sigurna da ćeš imati dijete? Koji ti je inače smisao braka? Pa to je smisao života, najveće postignuće u životu! Ma, predomislit ćeš se! Odličan argument i izjava, pogotovo ako je upućeno ljudima koji ne mogu imati djecu ili imaju traume zbog kojih nisu sigurni žele li imati djecu ili su jednostavno tako odlučili jer je to njihov život i imaju na to potpuno pravo, bez da budu smatrani manje vrijednima. Ako slučajno ne želiš dijete, a imaš kućnog ljubimca, onda postaješ ona luđakinja koja je "zamijenila dijete psom/mačkom" (zanimljivo kako su takvi komentari upućeni muškarcima puno rjeđi). Ako se pak i odlučiš za to da ćeš možda ipak imati dijete i izjaviš da ćeš ti biti na porodiljnom prvih 6 mjeseci, a muž drugih 6 mjeseci, ti si onda nemajka i karijeristica, a on je papučar i šonjo. Bez obzira na to što je to i njegovo dijete, što ti više zarađuješ i porodiljna naknada je dosta manja od tvoje plaće. Bez obzira na to što u mnogim drugim zemljama imaš mjesec, dva ili tri porodiljnog dopusta i to je češći standard od naših godinu dana.


Dakle, nije u redu diskriminirati nacionalne manjine, druge rase, drugi spol, religiozne ljude, _____ ( umetni po želji), ali neki ljudi ne vide nikakav problem u tome da kritiziraju važne životne izbore drugih ljudi, postavljaju pitanja o učestalosti i ishodu privatnog, seksualnog života. Svaki oblik diskriminacije je pogrešan! Naravno, nisam ni ja iznimka (pogotovo kad su u pitanju pravopis i gramatika :P), skrušeno priznajem. No trudim se i trudit ću se to popraviti.

U zadnje mi se pak vrijeme događa nešto veoma zanimljivo - imam osjećaj da ne postoji mjesto gdje "spadam". Solo prijateljima sam dosadna jer sam u braku (pobogu, pa svi znaju da život prestaje brakom) i ne mogu raditi što hoću i kad hoću jer imam partnera s kojim se trebam dogovoriti i s kojim dijelim svakodnevicu. Onima koji imaju djecu ili su u braku i imaju djecu sam neshvatljiva jer koja je poanta braka ako nemam djecu? Iako imam preslatku pokćerku i nemam 50 godina. Onima koji žive po YOLO principu i vole putovati sam neshvatljiva jer se trudim nešto uštediti, a uspomene ništa ne može platiti, pa zašto ne trošim novce na to. Jbg, uspomene mi ne mogu platiti režije i hranu, a baš nemam toliko love niti roditelje tajkune da ne moram razmišljati o tome što sutra nosi jer posao je lakše izgubiti nego naći. Onima koji su zdravi sam također neshvatljiva: Ne možeš imati 29 i toliko zdravstvenih problema, Pretjeruješ. To je sve u tvojoj glavi. Ne isključujem tu mogućnost, barem za dio stvari, no što da radim ako me svaki dan prati to što me prati?


I gdje sam onda? Negdje ili nigdje? Vrijedi li moj život manje? Zašto nakon toliko godina kao da više nemamo zajednički jezik? Zašto nemamo vremena da se češće vidimo? Zašto nam je postalo ok ostaviti seen na poruci na Fejsu (koji je najlakši ali i najviše otuđujući oblik komunikacije), bez odgovora? Zašto nemamo razumijevanja za druge barem u mjeri u kojoj očekujemo razumijevanje za sebe? Zašto nam je postalo tako teško staviti se u tuđu poziciju i sagledati nešto iz te pozicije? Zašto nam je zid na Fejsu pun motivirajućih poruka, osnažujućijh stavova u kojima pišemo "ako me ne možeš shvatiti, nisi me vrijedan" i sve u tom stilu, a ne prakticiramo isto?

Kako je moja prijateljica Mara danas pametno sročila: "Shvatiš u neko doba da se svijet ne vrti oko tebe već si dio ciklusa vrtnje zvan život. I u tom ciklusu vrtnje svatko je mali kozmos za sebe. Vrtnja nas povezuje kao gravitacija planete, ali smo svatko svoj planet i biosvijet za sebe, različiti."




Što vi mislite o ovome? Koja su vaša iskustva?

- Vaša Meow - 



subota, 20. lipnja 2015.

Pismo ženi koja ne poštuje žene

Dangubim ja tako po internetima i čitam vijesti (što bitne, što nebitne) pa pročitam digod i komentare. I nakon nekog vremena počnem uočavati jednu vrlo zanimljivu pojavu - ženske komentare kojima njihove autorice blate svoj rod. I svaki put pomislim si koji k?! Nisam sigurna žele li one time povlađivati muškim sukomentatorima ili jednostavno nemaju ni mrve mozga u glavi. Smatraju li one da je njihova životna misija provodit dane u kuhinji, rađat dicu i gledat kako ugodit mužu na svakom koraku? Sve ako i jest njihova, zašto bi to morala bit i ostatu ženskog roda?

Stoga, evo jedno pismo svim takvima koje se ponižavaju za mrvicu naklonosti nekog neznanog tipa na nekom lijevom forumu.

Draga Komentatorice koja omalovažava na temelju rodne pripadnosti,

Da, da, ti koja smatraš da je u redu kad ti se netko prezrivo obrati kao "Žena". Nije mi jasno što u tvom životu ne valja, ali ostavi ostatak svog roda na miru.

Vidiš, postoje ti tako te žene koje ne znaju kuhati jer ih nikad nije zanimalo naučiti. Ne bi vjerovala, one su isto žene, ali samim tim što nisu savladale dotičnu vještinu ne znači da su manje vrijedne i manje žene. One nisu ni na sramotu svom rodu. Možda one za razliku od tebe znaju popraviti pećnicu, možda imaju sjajnu karijeru i mogu si priuštiti fine obroke bez iole muke. Ne bi vjerovala, draga, ali i ono što netko drugi skuha može biti sasvim ukusno. Možda neke od njih imaju partnera koji kuha i uživa u tome. I to je u redu. Postoje i one koje obožavaju kuhati, ali ne zato što su žene, već što im taj takav rad predstavlja gušt. Postoje i muškarci koji kuhaju odlično, to ih ne čini papučarima i mekušcima. Sve i da jesu to čime ih ti zoveš, tko si ti da sudiš cijeli jedan rod na temelju toga?

Vidiš, postoje ti tako te žene koje ne žele imati djecu. Ne bi vjerovala, one su isto žene. Ne žele, ne smatraju se osobama koje bi bile dobre majke. Biti majka ne znači samo nakon 9 mjeseci istovariti čedo iz sebe, već to podrazumijeva i puno toga više. To podrazumijeva nebrojene noći brige i strepnje, kronični umor, često osjećaj potpune nemoći. Neke su svjesne kako nikad ne bi mogle cijeli svoj život posvetiti u potpunosti tom malom biću i svjesno su odabrale ne biti majkama. Postoje i one koje vole djecu i kojima nikakva muka ta muka nije teška. Vidiš, niti časne sestre neće imati djecu jer su odabrale svoj, drugačiji životni put. Sve ove žene su žene i nisu manjevrijedne osobe jer su odabrale drugi put.

Vidiš, postoje ti tako te žene koje su feministice. Ne bi vjerovala, one su isto žene. To ne znači da su dlakave lezbijke. Sve i da jesu lezbijke i(li) dlakave to ne znači da nisu žene. To ne znači da mrze muški rod. Feminizam se zalaže za ravnopravnost. Smatraš li ti da je u redu biti manje plaćena za identičan posao od svojeg muškog kolege samo zato što si imala tu (ne)sreću da se rodiš kao žena? Ili pak smatraš da žene nemaju što tražiti među "muškim" zanimanjima. Vratimo se još malo na djecu... Misliš li da muškarci ne zaslužuju porodiljni dopust jednako tako? Nisu li i oni dobili djecu? Ali, što recimo ako muškarac poželi raditi tipično "žensko" zanimanje? Nije muškarac pedofil samo zato što recimo voli djecu i želi raditi kao odgajatelj u vrtiću ili kao učitelj u nižim razredima. Koliko samo ima muškaraca koji rade tipičan "ženski" posao bolničara. Tko si ti da kažeš da nije u redu imati ista prava i iste mogućnosti?

Vidiš, postoje ti tako te žene koje su dobre vozačice. Ne bi vjerovala, one su isto žene. Upravljanje vozilom je nešto što naučiš ili ne naučiš - vještina kao i svaka druga. Nije vezana za spol. Ako netko ne želi ju svladati, to je u redu isto kao i obratno. Govoriš li ti muškarcu koji napravi neko sranje u prometu "gle ga, muškarac, mogla sam si i misliti"? Ili smatraš da sva sranja u prometu uzrokuju žene za volanom? Ako je ovo zadnje, onda je Saudijska Arabija idealno mjesto za tebe. Vidiš, tamo nema vozačica, što po tebi očigledno znači i da nema nikakvih prometnih nesreća. Milina.

Vidiš, postoje ti tako te žene koje nisu sponzoruše. Ne bi vjerovala, one su isto žene. Postoje ti tako te pripadnice tvojeg roda koje su naučene raditi, brinuti se za sebe i koje same sebi kupuju odjeću, obuću, nakit, parfeme... koje same sebi priušte fini godišnji odmor. Među njima postoje i one koje priušte to i svojem muškarcu. Postoje ti te žene koje bez pol frke okrenu rundu u kafiću makar su s njima muškarci u društvu. Je li žena koja počasti svog muža, dečka ili prijatelja manje žena od tebe? Odakle ti ideja da sam ja ili neka druga takva žena muškobanjasta? Misliš li da se mi time želimo na neki način pokazati ili dokazati? Vidiš, neke takve žene jednostavno vole častiti jer mogu, jer im to predstavlja gušt i tu nema skrivenih motiva. One žene koje i jesu sponzoruše, neka su. To je njihova stvar. Vidiš ja ih ne osuđujem, ali nemaju pravo ni one osuđivati mene.

Vidiš, postoje ti tako te žene, koje su jednostavno rođene kao žene. I postoje ti tako ti muškarci koji su rođeni kao muškarci. Nitko od nas nije imao izbora. Mi ne biramo hoćemo li doći na ovaj svijet, kada ćemo doći na ovaj svijet, u kojem dijelu svijeta ćemo biti rođeni, koje rase ćemo biti te na kraju nismo imali izbora kojeg roda ćemo biti. Mi smo svi ljudi, neki bolji, a neki lošiji. Ali nismo ni bolji ni lošiji zbog stvari na koje nismo mogli utjecati.

Molim te, uključi svoj mozak na trenutak i:
nemoj se ponižavati da bi se dodvorila nekome, nemoj trpati ljude u koševe bez da ih poznaješ, nemoj generalizirati, ne osuđuj one koje ne znaš. Nisu svi isti i tvoje vrijednosti ne moraju biti tuđe vrijednosti. Ne radi na štetu svom rodu.

U nadi da ćeš jednog dana ipak shvatiti barem djelić ovoga što sam ti napisala,
pozdravlja te,

3,14.