MEOW
Imala sam 15 godina i iako sam prije toga iskusila poljubac usnama, moj prvi, pravi, "francuski" poljubac dogodio se upravo tada. Kad kažem francuski, ovaj put to mislim i doslovno! Išla sam na put u Francusku preko agencije, s još podosta mladih ljudi, a prije nego smo došli do našeg krajnjeg odredišta, proveli smo dan u Parizu.
Navečer smo se smjestili u hotel, a mlade i šašave, moja tadašnja prijateljica i ja smo se uputile u šetnju. Veoma brzo smo srele dva dečka, lokalce, a jedan mi je odmah zapeo za oko. Ipak, nakon kratkog razgovora smo se pozdravile s njima i odlučile vratiti u hotel. Nakon dolaska u sobu, koja je bila u prizemlju, On mi je još uvijek bio u mislima, pa sam tako otišla do prozora, naslonila se i gledala u noćno nebo, mjesec i vatromet tamo negdje kod Eiffelovog tornja.
Odjednom sam ugledala Njega, a kada je primijetio mene, široko se osmjehnuo i krenuo prema meni. Saznala sam da se zove Fabien, da mu je mama Španjolka, tata Francuz i da živi u tom pariškom predgrađu. Imao je plavo-zelene oči, smeđu kosu, maslinastu put i jako slatko lice. Mislim da je tada imao 18 ili 19 godina i imao je najslađi francuski naglasak ikad, dok je na lošem engleskom jeziku pokušavao komunicirati sa mnom.
Pričali smo tako nekoliko sati i uopće nam nije smetala hladnoća ni činjenica da je već jako, jako kasno. Odjednom me pitao smije li me poljubiti, a meni je srce jače zakucalo. Bila sam totalno nervozna i uplašila sam se da ću se osramotiti, no ipak sam kimnula glavom i tada se dogodio moj prvi poljubac. Tog se poljupca sjećam s osmijehom - bilo je zbilja lijepo (iako mrvicu nespretno), on je bio pravi džentlmen i stvarno nisam mogla zamisliti ljepši i romantičniji prvi poljubac. To je bilo vrijeme kada su digitalne fotiće imali rijetki, a moj mobitel i fotić su taj dan pokisnuli i nisu radili, pa nemam ni njegovu fotografiju. Ipak, zapisao je moj broj i nakon nekoliko dana mi se javio da mi poželi lijepe ljetne praznike. Uskoro sam promijenila broj mobitela, te je tu negdje i prestala naša komunikacija. Kako je to bilo prije nešto više od 10 godina, nije bilo Facebooka na kojeg bih ga mogla dodati i tako se više nikada nismo ni vidjeli ni čuli, no uvijek ću pamtiti svoj prvi poljubac u Parizu i jednog zgodnog dečka plavo-zelenih očiju.
ZVERKA
I kao mlado naivno djevojče imala sam visoke kriterije i čekala gdina. Savršenog za svoj prvi pravi francuski poljubac. Mislila sam da će to biti vatromet užitka (*ebeni Teen časopis) i da ne treba to tek tako obaviti. I tako, idu mjeseci, a moj ljubavni život je zanimljiv kao hrvatska sapunica. No dobro, nisam očajavala, u to doba sam otkrila čari alkohola pa me to (neljubljenje) i nije mučilo.
I tako, došlo i ljeto i vrijeme za odlazak na more. Kako sam imala već (ili ipak tek) 16 godina, htjela sam ići s prijateljicama, ali kako nikoga starci nisu pustili, a moji nisu htjeli da ostanem sama kući - morala sam s njima na more. Prvo sam bila
Sjećam se puta na more i na radiju svira ovaj žešći pop shit. Ja gledam kroz prozor i mislim si - moglo bi ovo ljeto doć' do ekšna. Fak jea!
U Vodicama je bilo odlično, vrijeme sam provodila s frendicom na plaži, a navečer po kafićima u centru ili brija u Haciendi. Dva dana prije polaska kući šetam tako navečer sa frendicom po rivi i kraj nas prođu dva prezgodna frajera i nasmješe nam se. I mi njima. Znate onaj 16-godišnje-nevini-baš-si-sladak osmjehić. I okrenem se ja za njima, ne razmišljajući. I vidim da su oni zastali i gledaju u nas. I visoki dečko krene prema meni i gleda me u oči. Ja hiponotizirano krenem prema njemu. Upoznamo se i razmijenimo broj telefona - padne dogovor da se vidimo sutra. Ukratko, zove se Daniel, iz Švedske je i izgleda kao dvojnik onog Delca iz CSI.
Nisam spavala cijelu noć od uzbuđenja. I tako, svanulo jutro, ja kao dijete pred eskurziju. Cijeli dan sam provela u iščekivanju dejta. Zaboravih spomenuti da smo se malo dopisivali dan večer prije. Dolazim na mjesto susreta, sa vranama (ne leptirima) u trbuhu. Dečko je bio prelijep, onak' tamnoput (da, Šveđanin, tko bi rekao) i djelovao je kao dobrica. Sve u svemu, bilo je lijepo i ugodno. Malo smo pričali na hrvatskom* (mama mu je Dalmatinka), malo na engleskom.
Šetamo mi rivom, mjesečina obasjava more i on kaže nešto lijepo-ljigavo-romantično i ja malo povratim u sebi, jer zbilja nisam taj tip. Prebacim temu i saznam da ima - wait for it - 24 godine. Ja zinula. I on kad je čuo koliko sam ja imala. Slijedi minuta šoka i nevjerice. Moj unutarnji monolog - Đizs, lik je stariji, i još neki romantik... Nema tu kruha... Joooj, ali tako je dooobar... Ipak, nastavljamo normalno razgovarati i sjednemo na klupicu, okrenuti jedno prema drugome. I tu je pao taj poljubac. Bio je džentlemen i bilo je baš slatko. Ipak, ja sam pomislila I oko ovoga se pravi tolika frka, svašta. Još smo se malo ljub'li (kako bi BB Senka rekla - ljub'li, ljub'li, ljub'li) i došlo je vrijeme za rastanak - imala sam dogovor s frendicom za cugu, jer sam sutradan ujutro išla kući. Inicirao je mobitelisanje i sl. Ja sam samo rekla - živim jako daleko i nema signala (tako neku glupost sam promrmljala) i objasnila da već kasnim na dogovor. Nije mi se dalo komplicirati, htjela sam da ostane samo ljetna avantura. Tako je i bilo. Kratko i slatko.
*meni je oduvijek preseksi loš hrvatski naglasak
Moj prvi poljubac je bio baš ono filmski, barem što se tiče vremenskih (ne)pogoda. Bilo je to davno, predavno kako bih se sjećala puno detalja. Uglavnom, bila je večer i išli smo iz škole kući i on je izvalio nešto u stilu kako mu se sviđam, ja sam mu uzvratila kompliment i tako, jednostavno se dogodilo. Nakon prvog poljupca uslijedio je drugi, pa odmah i treći, pa pedeset i sedmi... i umjesto pola sata, trebalo mi je dva sata iz škole. :) I bilo je baš ok. Ni preslinavo, ni preogavno, jest kako nisam imala pojma šta radim, ali bilo je slatko.
Ono što će mi najviše ostati u sjećanju je kako je tada padao gusti, gusti snijeg. Bio je to prvi snijeg te zime. I kako to obično sa mnom biva, nije padao samo snijeg. Otresla sam i ja jednom na pod između tih poljubaca. Kasnije me je uspješno lovio u proklizavanju.
MICA KUHARICA
Isuse. 15 mladih godina. Rođendan prijateljice. Rezultat one glupe igre s bocom. WC. Slinavac iz razreda. Slini, kao što rekoh. Navalio je kao Đurđa na Zvoneta. Ne želim više pisati o tome jer se počinjem prisjećati detalja.
Uglavnom, prvi poljubac je jedna od onih stvari o kojoj kao klinci maštate i očekujete zvijezde, leptiriće i balone, a kad se dogodi, imate osjećaj da vam je netko ubacio puža u usta.
ĐINĐER ČKA
Za svoje iluzije o prvom poljupcu krivim više ili manje Juru Stublića (a ponešto i lažljive frendice). Da "samo on je bio sladak", da "samo tada sam drhtao".
Imala sam 15 godina, prvi put na moru bez staraca i već u vlaku sam znala: ovo je ljeto kad ću doživjeti tu magiju prvog poljupca. Netko čaroban i muževan po prvi put će piti nektar s mojih drhtavih mlađahnih usana, a ja ću se u Zagreb vratiti sa sjećanjem na eksploziju emocija- vatromet, potres pd nogama, and all that jazz.
Zvao se Mislav, bio je lep k'o greh i imao je IQ amebe s poteškoćama u razvoju. Stajali smo skupa na terasi s pogledom na more, i ja sam se okrenula prema njemu da izrečem neki klišej koji će njegov mozak moći probaviti. U isto vrijeme on mi se počeo približavati ralja razjapljenih kao da namjerava progutati cijelu štrucu kruha.
Prepustila sam se tom obećavano čarobnom trenutku, koji se pretvorio u borbu mog jadnog neiskusnog jezika s njegovim koji mi se činio kao da je veličine ovećeg oslića kojeg mama kupuje petkom na Dolcu.
Mislim da sam se odmah nakon toga pokupila u krevet.
Moj prvi poljubac bio je mentalno i fizički iscrpljujuć događaj.
- Grumpy Čke -
Kakav je bio vaš prvi poljubac? Sjećate li ga se sa smiješkom ili vam nije ostao u lijepom sjećanju? Podijelite s nama vaše iskustvo u komentarima.
Eh muko moja, i ja sam imala pužev poljubac, preslinavo, nespretno, dogodio se na nekom rođendanskom tulumu mislim da krajem 8.razreda. Apsolutno svi na tom tulumu su znali da nas dvoje eto idemo u sobu ljubit se :brukica: i svi su kasnije ispitivali kako je bilo :facepalm: :D Vid' čuda, nismo više zajedno :D
OdgovoriIzbriši